Chapter 21

   Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao:  

-

  Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio.  

-

  Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.  

-

  I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio.  

-

  Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.  

-

  Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se."  

-

  Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti".  

-

  Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.  

-

  Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,  

-

  pa reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!"  

-

  To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin.  

-

  Ali Bog reče Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.  

-

  I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak."  

-

  Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe.  

-

  Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom,  

-

  a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neću da vidim kako dijete umire." Sjedeći tako, udari u jecanje.  

-

  Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji.  

-

  Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod."  

-

  Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.  

-

  Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka.  

-

  Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.  

-

  U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš.  

-

  Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio."  

-

  "Kunem se", odgovori Abraham.  

-

  Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile.  

-

  A Abimelek reče: "Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas."  

-

  Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez.  

-

  Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada.  

-

  Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?"  

-

  A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac."  

-

  Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.  

-

  Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.  

-

  Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga.  

-

  Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.  

-