| Chapter 17 |
1 |
Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." -
|
2 |
Upućena mu je riječ Jahvina ovako: -
|
3 |
"Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. -
|
4 |
Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." -
|
5 |
Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. -
|
6 |
Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. -
|
7 |
Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. -
|
8 |
Tada Iliji dođe riječ Jahvina: -
|
9 |
"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." -
|
10 |
Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem!" -
|
11 |
Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" -
|
12 |
Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." -
|
13 |
Ali joj Ilija reče: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. -
|
14 |
Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'" -
|
15 |
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. -
|
16 |
Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. -
|
17 |
Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. -
|
18 |
Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" -
|
19 |
On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. -
|
20 |
Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" -
|
21 |
Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" -
|
22 |
Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. -
|
23 |
Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" -
|
24 |
Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" -
|