Chapter 37

   Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.  

-

  Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.  

-

  Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -  

-

  iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.  

-

  Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.  

-

  Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'  

-

  svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.  

-

  U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.  

-

  S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.  

-

  Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.  

-

  I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;  

-

  kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.  

-

  Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.  

-

  Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.  

-

  Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?  

-

  Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.  

-

  Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?  

-

  Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?  

-

  DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.  

-

  Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?  

-

  Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?  

-

  Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!  

-

  Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.  

-

  Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"  

-