| Chapter 64 |
1 |
Zborovođi. Psalam. Davidov. -
|
2 |
Posluaj, Boe, moje albe glas; od strana dumanina ivot mi čuvaj! -
|
3 |
titi me od mnotva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora -
|
4 |
koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, -
|
5 |
da iz potaje rane neduna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega. -
|
6 |
Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?" -
|
7 |
Snuju zlodjela, smiljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki. -
|
8 |
No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. -
|
9 |
Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni to ih vide: -
|
10 |
svi se boje, Boje djelo slave i misle o onom to on učini. -
|
11 |
Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti. -
|