Chapter 132

   Hodočasnička pjesma.  

-

  Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:  

-

  "Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,  

-

  neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,  

-

  dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."  

-

  Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.  

-

  Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!  

-

  "Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!  

-

  Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!  

-

  Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"  

-

  Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.  

-

  Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."  

-

  Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.  

-

  "Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.  

-

  Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.  

-

  Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.  

-

  Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.  

-

  U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."  

-