| Chapter 137 |
1 |
Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; -
|
2 |
o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. -
|
3 |
I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" -
|
4 |
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! -
|
5 |
Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! -
|
6 |
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! -
|
7 |
Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" -
|
8 |
Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! -
|
9 |
Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! -
|