| Chapter 144 |
1 |
Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. -
|
2 |
On je ljubav moja i tvrđava moja, zatita moja, izbavitelj moj, tit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! -
|
3 |
to je čovjek, o Jahve, da ga poznaje, to li čedo ljudsko da ga se spominje? -
|
4 |
Poput daka je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. -
|
5 |
Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! -
|
6 |
Sijevni munjom i raspri dumane, odapni strijele i raspri ih! -
|
7 |
Ruku prui iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz aka sinova tuđinskih: -
|
8 |
lai govore usta njihova, a desnica krivo prisee. -
|
9 |
Pjevat ću ti, Boe, pjesmu novu, na harfi od deset ica svirat ću. -
|
10 |
Ti daje pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača -
|
11 |
spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; lai govore usta njihova, a desnica krivo prisee. -
|
12 |
Daj da nam sinovi budu kao biljke to rastu od mladosti svoje; a kćeri nae kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; -
|
13 |
da nam itnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; -
|
14 |
ovce nae plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na naim poljima; stoka naa neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama naim! -
|
15 |
Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! -
|