Chapter 6

   Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,  

-

  vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;  

-

  učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.  

-

  Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;  

-

  otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.  

-

  Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:  

-

  on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,  

-

  ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.  

-

  A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?  

-

  Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak  

-

  i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.  

-

  Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;  

-

  namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;  

-

  prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.  

-

  Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.  

-

  Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:  

-

  ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,  

-

  srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,  

-

  lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.  

-

  Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.  

-

  Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;  

-

  da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.  

-

  Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;  

-

  da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.  

-

  Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,  

-

  jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.  

-

  Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?  

-

  Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?  

-

  Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.  

-

  Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:  

-

  uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.  

-

  Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.  

-

  Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.  

-

  Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;  

-

  ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.  

-