Chapter 1

   Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.  

-

  Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!  

-

  Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?  

-

  Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.  

-

  Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.  

-

  Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.  

-

  Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.  

-

  Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.  

-

  Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.  

-

  Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo.  

-

  Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.  

-

  Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.  

-

  I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.  

-

  Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!  

-

  Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može.  

-

  Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."  

-

  Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.  

-

  Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.  

-