Chapter 33

   Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati.  

-

  Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.  

-

  Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci  

-

  i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca.  

-

  Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.  

-

  Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.  

-

  Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko.  

-

  Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.  

-

  Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.  

-

  "Sada ću ustati", veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti.  

-

  Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj.  

-

  Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.  

-

  Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"  

-

  Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?"  

-

  Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo:  

-

  on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.  

-

  Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu.  

-

  Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće?  

-

  Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.  

-

  Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.  

-

  Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti.  

-

  Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti.  

-

  Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena!  

-

  I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.  

-