| Chapter 57 |
1 |
Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik -
|
2 |
da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju. -
|
3 |
Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko! -
|
4 |
S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? -
|
5 |
Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena! -
|
6 |
Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? -
|
7 |
Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. -
|
8 |
Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć' im mušku snagu. -
|
9 |
S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. -
|
10 |
Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. -
|
11 |
Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala. -
|
12 |
Ali ću objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti. -
|
13 |
Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. -
|
14 |
Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! -
|
15 |
Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. -
|
16 |
Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. -
|
17 |
Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim -
|
18 |
i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - -
|
19 |
stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ću te izliječiti." -
|
20 |
Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. -
|
21 |
"Nema mira grešnicima!" govori Bog moj. -
|