| Chapter 5 |
1 |
Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu" - riječ je Jahvina. -
|
2 |
Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. -
|
3 |
Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. -
|
4 |
Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. -
|
5 |
Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. -
|
6 |
I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. -
|
7 |
"Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše. -
|
8 |
Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. -
|
9 |
Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? -
|
10 |
Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iščupajte sve čokote jer nisu Jahvini. -
|
11 |
Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - riječ je Jahvina. -
|
12 |
Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača! -
|
13 |
[13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!" -
|
14 |
Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. -
|
15 |
Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori. -
|
16 |
Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. -
|
17 |
On će proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožđe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš." -
|
18 |
"Ali ni tada - riječ je Jahvina - neću te posve uništiti. -
|
19 |
A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!'" -
|
20 |
"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: -
|
21 |
Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju! -
|
22 |
Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće. -
|
23 |
No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! -
|
24 |
Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu.' -
|
25 |
Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. -
|
26 |
Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. -
|
27 |
Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, -
|
28 |
tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje. -
|
29 |
Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? -
|
30 |
Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: -
|
31 |
proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju? -
|