| Chapter 20 |
1 |
Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoe k meni neke od starjeina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedae preda me. -
|
2 |
I dođe mi riječ Jahvina: "Sine čovječji! Govori starjeinama Izraelovim! -
|
3 |
Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Doli ste me pitati za savjet? ivota mi moga, nećete me pitati!' - riječ je Jahve Gospoda. -
|
4 |
Hoće li im suditi, hoće li suditi, sine čovječji? Pokai im gadosti otaca njihovih. -
|
5 |
Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog va! -
|
6 |
Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepu. -
|
7 |
I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti to vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog va!' -
|
8 |
Ali se oni odvrgoe od mene i ne htjedoe me posluati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zanijee i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdbu na njima u zemlji egipatskoj. -
|
9 |
Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti - -
|
10 |
izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; -
|
11 |
i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio; -
|
12 |
dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. -
|
13 |
Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbacie moje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. -
|
14 |
Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. -
|
15 |
Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepu, -
|
16 |
jer odbacie moje zakone, i ne hodie po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđae za njihovim kumirima. -
|
17 |
Oči se moje ipak saalie da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne unitih, -
|
18 |
nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! -
|
19 |
Ja sam Jahve, Bog va! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vrite moje zakone -
|
20 |
i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va!' -
|
21 |
Ali se i sinovi odmetnue od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vrili mojih zakona, koje svatko mora vriti da bi ivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdbu svoju na njima u pustinji. -
|
22 |
Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. -
|
23 |
No zakleh se u pustinji da ću ih raspriti među narode i rasijati po zemljama, -
|
24 |
jer nisu vrili mojih zakona i jer prezree moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. -
|
25 |
I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: -
|
26 |
da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastraim, neka znaju da sam ja Jahve. -
|
27 |
Sine čovječji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vai jo uvrijedie: nevjerom mi se iznevjerie! -
|
28 |
Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povien breuljak ili stablo kronjato, prinosili bi rtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. -
|
29 |
Upitah ih: to li znači ta uzviica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzviica, do dana dananjega. -
|
30 |
Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vai, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? -
|
31 |
Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana dananjega. I da me onda za savjet pita, dome Izraelov! ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nećete me za savjet pitati! -
|
32 |
I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: 'Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja to slue drveću i kamenju.' -
|
33 |
ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - vladat ću vama rukom krepkom i miicom uzdignutom, u svoj estini svoje jarosti. -
|
34 |
Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspreni rukom krepkom i miicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! -
|
35 |
Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! -
|
36 |
Kao to sudih ocima vaim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi - riječ je Jahve Gospoda! -
|
37 |
Provest ću vas ispod tapa svojega, podvrći vas brojenju: -
|
38 |
razlučit ću između vas sve koji se pobunie i odvrgoe od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao doljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!' -
|
39 |
'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje sluite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vas se, posluati i nećete vie kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: -
|
40 |
na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - riječ je Jahve Gospoda - sluit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vae podizanice i prinose vaih prvina sa svim svetinjama. -
|
41 |
Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda. -
|
42 |
Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vaim. -
|
43 |
Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela to ih počiniste. -
|
44 |
I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaih putova ni po vaim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'" -
|