Chapter 14

   U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa  

-

  pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."  

-

  Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.  

-

  Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"  

-

  Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.  

-

  Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.  

-

  Zato se zakle dati joj što god zaište.  

-

  A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."  

-

  Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.  

-

  Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.  

-

  I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.  

-

  A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.  

-

  Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.  

-

  Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.  

-

  Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."  

-

  A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."  

-

  Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."  

-

  A on će im: "Donesite mi ih ovamo."  

-

  I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.  

-

  I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.  

-

  A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.  

-

  I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.  

-

  A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.  

-

  Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.  

-

  O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.  

-

  A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.  

-

  Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"  

-

  Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"  

-

  A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.  

-

  Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"  

-

  Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"  

-

  Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.  

-

  A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"  

-

  Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.  

-

  I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike  

-

  te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.  

-