| Chapter 10 |
1 |
Krenuvi odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnotvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavae. -
|
2 |
A pristupe farizeji pa, da ga iskuaju, upitae: "Je li muu doputeno otpustiti enu?" -
|
3 |
On im odgovori: "to vam zapovjedi Mojsije?" -
|
4 |
Oni rekoe: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." -
|
5 |
A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vaega napisa vam on tu zapovijed. -
|
6 |
Od početka stvorenja muko i ensko stvori ih. -
|
7 |
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu; -
|
8 |
i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako vie nisu dvoje, nego jedno tijelo. -
|
9 |
to dakle Bog zdrui, čovjek neka ne rastavlja!" -
|
10 |
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. -
|
11 |
I reče im: "Tko otpusti svoju enu pa se oeni drugom, čini prema prvoj preljub. -
|
12 |
I ako ena napusti svoga mua pa se uda za drugoga, čini preljub." -
|
13 |
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. -
|
14 |
Opazivi to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Boje! -
|
15 |
Zaista, kaem vam, tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, ne, u nj neće ući." -
|
16 |
Nato ih zagrli pa ih blagoslivljae polaući na njih ruke. -
|
17 |
I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, to mi je činiti da batinim ivot vječni?" -
|
18 |
Isus mu reče: "to me zove dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! -
|
19 |
Zapovijedi znade: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lano! Ne otmi! Potuj oca svoga i majku!" -
|
20 |
On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." -
|
21 |
Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i to ima, prodaj i podaj siromasima pa će imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." -
|
22 |
On se na tu riječ smrkne i ode alostan jer imae velik imetak. -
|
23 |
Isus zaokrui pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teko imućnici u kraljevstvo Boje!" -
|
24 |
Učenici ostadoe zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teko u kraljevstvo Boje! -
|
25 |
Lake je devi kroz uice iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje." -
|
26 |
Oni se jo većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda moe spasiti?" -
|
27 |
Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" -
|
28 |
Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." -
|
29 |
Reče Isus: "Zaista, kaem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, -
|
30 |
a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku ivot vječni. -
|
31 |
A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi." -
|
32 |
Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je iao pred njima te bijahu zaprepateni, a oni koji su ili za njima, prestraeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati to će ga zadesiti: -
|
33 |
"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, -
|
34 |
izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." -
|
35 |
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učini to te zaitemo." -
|
36 |
A on će im: "to hoćete da vam učinim?" -
|
37 |
Oni mu rekoe: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." -
|
38 |
A Isus im reče: "Ne znate to itete. Moete li piti čau koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" -
|
39 |
Oni mu rekoe: "Moemo." A Isus će im: "Čau koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete krteni, -
|
40 |
ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." -
|
41 |
Kad su to čula ostala desetorica, počee se gnjeviti na Jakova i Ivana. -
|
42 |
Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikai njihovi dre ih pod vlaću. -
|
43 |
Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude posluitelj! -
|
44 |
I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. -
|
45 |
Jer ni Sin Čovječji nije doao da bude sluen, nego da slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge." -
|
46 |
Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnotvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. -
|
47 |
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" -
|
48 |
Mnogi ga uutkivahu, ali on jo jače vikae: "Sine Davidov, smiluj mi se!" -
|
49 |
Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" -
|
50 |
On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. -
|
51 |
Isus ga upita: "to hoće da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." -
|
52 |
Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. -
|