Chapter 14

   Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.  

-

  Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."  

-

  I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.  

-

  A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti?  

-

  Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.  

-

  A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.  

-

  Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.  

-

  Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.  

-

  Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."  

-

  A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.  

-

  Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.  

-

  Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"  

-

  On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim  

-

  pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'  

-

  I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite."  

-

  Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.  

-

  A uvečer dođe on s dvanaestoricom.  

-

  I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."  

-

  Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?"  

-

  A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.  

-

  Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"  

-

  I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje."  

-

  I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.  

-

  A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.  

-

  Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem."  

-

  Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.  

-

  I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći.  

-

  Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju."  

-

  Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!"  

-

  A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti."  

-

  Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.  

-

  I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."  

-

  I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba  

-

  pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"  

-

  Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.  

-

  Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"  

-

  I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?  

-

  Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."  

-

  Opet ode i pomoli se istim riječima.  

-

  Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore.  

-

  Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke!  

-

  Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!"  

-

  Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.  

-

  A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!"  

-

  I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga.  

-

  Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.  

-

  A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.  

-

  Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.  

-

  Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!"  

-

  I svi ga ostave i pobjegnu.  

-

  A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti,  

-

  no on ostavi plahtu i gol pobježe.  

-

  Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.  

-

  Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.  

-

  A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.  

-

  Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.  

-

  Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:  

-

  "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"  

-

  Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.  

-

  Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?  

-

  A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"  

-

  A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."  

-

  Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci?  

-

  Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.  

-

  I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.  

-

  I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;  

-

  ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom."  

-

  On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.  

-

  Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!"  

-

  On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!"  

-

  On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!"  

-

  I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.  

-