Croatian Bible

Luke 7

Luke

Return to Index

Chapter 8

1


 

   Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica  

 

 

-

2


 

  i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola;  

 

 

-

3


 

  zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.  

 

 

-

4


 

  Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:  

 

 

-

5


 

  "Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.  

 

 

-

6


 

  Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.  

 

 

-

7


 

  Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši.  

 

 

-

8


 

  Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"  

 

 

-

9


 

  Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba.  

 

 

-

10


 

  A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju."  

 

 

-

11


 

  "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja.  

 

 

-

12


 

  Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se.  

 

 

-

13


 

  A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu.  

 

 

-

14


 

  A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda.  

 

 

-

15


 

  Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."  

 

 

-

16


 

  "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.  

 

 

-

17


 

  Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći."  

 

 

-

18


 

  "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima."  

 

 

-

19


 

  A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva.  

 

 

-

20


 

  Javiše mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti."  

 

 

-

21


 

  A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše."  

 

 

-

22


 

  Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: "Prijeđimo na onu stranu jezera." I otisnuše se.  

 

 

-

23


 

  Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli.  

 

 

-

24


 

  Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.  

 

 

-

25


 

  A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"  

 

 

-

26


 

  Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.  

 

 

-

27


 

  Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama.  

 

 

-

28


 

  Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!"  

 

 

-

29


 

  Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.  

 

 

-

30


 

  Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reče: "Legija", jer u nj uđoše mnogi zlodusi.  

 

 

-

31


 

  I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.  

 

 

-

32


 

  A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti.  

 

 

-

33


 

  Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.  

 

 

-

34


 

  Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.  

 

 

-

35


 

  A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se.  

 

 

-

36


 

  A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.  

 

 

-

37


 

  I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se.  

 

 

-

38


 

  A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći:  

 

 

-

39


 

  "Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog." On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.  

 

 

-

40


 

  Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali.  

 

 

-

41


 

  I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću.  

 

 

-

42


 

  Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.  

 

 

-

43


 

  A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti,  

 

 

-

44


 

  priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.  

 

 

-

45


 

  I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće."  

 

 

-

46


 

  A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."  

 

 

-

47


 

  A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.  

 

 

-

48


 

  A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"  

 

 

-

49


 

  Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja."  

 

 

-

50


 

  Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"  

 

 

-

51


 

  Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.  

 

 

-

52


 

  A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!"  

 

 

-

53


 

  No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla.  

 

 

-

54


 

  On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"  

 

 

-

55


 

  I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.  

 

 

-

56


 

  Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.  

 

 

-

Luke 9

 

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: