| Chapter 14 |
1 |
Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. -
|
2 |
Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. -
|
3 |
Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" -
|
4 |
A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. -
|
5 |
A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" -
|
6 |
I ne mogoše mu na to odgovoriti. -
|
7 |
Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: -
|
8 |
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, -
|
9 |
te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. -
|
10 |
Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, -
|
11 |
jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." -
|
12 |
A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. -
|
13 |
Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. -
|
14 |
Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." -
|
15 |
Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" -
|
16 |
A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. -
|
17 |
I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' -
|
18 |
A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' -
|
19 |
Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' -
|
20 |
Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" -
|
21 |
"Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' -
|
22 |
I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' -
|
23 |
Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' -
|
24 |
A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." -
|
25 |
S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: -
|
26 |
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! -
|
27 |
I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" -
|
28 |
"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: -
|
29 |
da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: -
|
30 |
'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' -
|
31 |
Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? -
|
32 |
Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." -
|
33 |
"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik." -
|
34 |
"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? -
|
35 |
Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!" -
|