Chapter 10

   "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.  

-

  A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.  

-

  Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.  

-

  A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.  

-

  Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju."  

-

  Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.  

-

  Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.  

-

  Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.  

-

  Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.  

-

  Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."  

-

  "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.  

-

  Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:  

-

  najamnik je i nije mu do ovaca.  

-

  Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,  

-

  kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.  

-

  Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.  

-

  Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.  

-

  Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."  

-

  Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.  

-

  Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?"  

-

  Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?"  

-

  Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.  

-

  Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.  

-

  Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"  

-

  Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.  

-

  Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.  

-

  Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.  

-

  Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.  

-

  Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.  

-

  Ja i Otac jedno smo."  

-

  Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.  

-

  Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"  

-

  Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."  

-

  Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!  

-

  Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -  

-

  kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'  

-

  Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.  

-

  Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."  

-

  Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.  

-

  I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.  

-

  A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."  

-

  Mnogi ondje povjerovaše u njega.  

-