| Chapter 2 |
1 |
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. -
|
2 |
I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. -
|
3 |
I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. -
|
4 |
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. -
|
5 |
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. -
|
6 |
Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. -
|
7 |
Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? -
|
8 |
Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? -
|
9 |
Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, -
|
10 |
Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, -
|
11 |
Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." -
|
12 |
Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" -
|
13 |
Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" -
|
14 |
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: -
|
15 |
Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - -
|
16 |
nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: -
|
17 |
"U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. -
|
18 |
Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. -
|
19 |
Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. -
|
20 |
Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. -
|
21 |
I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen." -
|
22 |
"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - -
|
23 |
njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. -
|
24 |
Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. -
|
25 |
David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. -
|
26 |
Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. -
|
27 |
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. -
|
28 |
Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. -
|
29 |
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. -
|
30 |
Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, -
|
31 |
unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. -
|
32 |
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. -
|
33 |
Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. -
|
34 |
Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' -
|
35 |
dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! -
|
36 |
Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." -
|
37 |
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" -
|
38 |
Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. -
|
39 |
Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." -
|
40 |
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" -
|
41 |
I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. -
|
42 |
Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. -
|
43 |
Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. -
|
44 |
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. -
|
45 |
Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. -
|
46 |
Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu -
|
47 |
hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. -
|