| Chapter 1 |
1 |
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - -
|
2 |
koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim -
|
3 |
o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, -
|
4 |
postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, -
|
5 |
po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane -
|
6 |
među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: -
|
7 |
svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. -
|
8 |
Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. -
|
9 |
Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se -
|
10 |
u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. -
|
11 |
Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo - -
|
12 |
da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. -
|
13 |
A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. -
|
14 |
Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. -
|
15 |
Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. -
|
16 |
Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. -
|
17 |
Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. -
|
18 |
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. -
|
19 |
Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. -
|
20 |
Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. -
|
21 |
Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. -
|
22 |
Gradeći se mudrima, poludješe i -
|
23 |
zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. -
|
24 |
Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, -
|
25 |
oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. -
|
26 |
Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, -
|
27 |
a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. -
|
28 |
I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, -
|
29 |
puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, -
|
30 |
klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, -
|
31 |
nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. -
|
32 |
Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. -
|