Chapter 7

   Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.  

-

  Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.  

-

  Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.  

-

  Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.  

-

  Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;  

-

  sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.  

-

  Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!  

-

  A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.  

-

  Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.  

-

  Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.  

-

  Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.  

-

  Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.  

-

  Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.  

-

  Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.  

-

  Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.  

-

  Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.  

-

  Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.  

-

  Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.  

-

  Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.  

-

  Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.  

-

  Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.  

-

  Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,  

-

  ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.  

-

  Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?  

-

  Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.  

-