Chapter 8

   Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!  

-

  Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.  

-

  Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu  

-

  da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.  

-

  Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:  

-

  težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.  

-

  Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.  

-

  Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.  

-

  A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.  

-

  I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.  

-

  Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.  

-

  Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!  

-

  Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.  

-

  Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.  

-

  Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!"  

-

  Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;  

-

  ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.  

-

  Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.  

-

  Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:  

-

  stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.  

-

  Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.  

-

  Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.  

-

  Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.  

-

  Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?  

-

  Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.  

-

  Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.  

-

  A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.  

-

  Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.  

-

  Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.  

-

  Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.  

-

  Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?  

-

  Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?  

-

  Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!  

-

  Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!  

-

  Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?  

-

  Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.  

-

  U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.  

-

  Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,  

-

  ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.  

-