Chapter 2

   I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje  

-

  jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.  

-

  I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.  

-

  I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage  

-

  da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.  

-

  Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,  

-

  nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,  

-

  a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.  

-

  Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.  

-

  A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.  

-

  Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.  

-

  A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.  

-

  To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima.  

-

  Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.  

-

  Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje.  

-

  Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.  

-