Chapter 5

   Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.  

-

  On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.  

-

  Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.  

-

  I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.  

-

  Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,  

-

  po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.  

-

  On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:  

-

  premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati  

-

  i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -  

-

  proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.  

-

  O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju.  

-

  Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.  

-

  Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je.  

-

  A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.  

-