Chapter 10

   Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.  

-

  Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?  

-

  Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.  

-

  Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.  

-

  Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;  

-

  paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.  

-

  Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"  

-

  Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju,  

-

  veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.  

-

  U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.  

-

  I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.  

-

  A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu  

-

  čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.  

-

  Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.  

-

  A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:  

-

  "Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.  

-

  I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati."  

-

  A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.  

-

  Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -  

-

  put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;  

-

  imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.  

-

  Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.  

-

  Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.  

-

  I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela  

-

  te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.  

-

  Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,  

-

  nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.  

-

  Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.  

-

  Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?  

-

  Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku.  

-

  Strašno je upasti u ruke Boga živoga.  

-

  A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu:  

-

  ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo.  

-

  I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed.  

-

  Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!  

-

  Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.  

-

  Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti  

-

  A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.  

-

  A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.  

-