Chapter 1

   Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.  

-

  Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje  

-

  znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.  

-

  Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.  

-

  Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.  

-

  Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.  

-

  Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina -  

-

  čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.  

-

  Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,  

-

  a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:  

-

  sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.  

-

  Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.  

-

  Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.  

-

  Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.  

-

  Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.  

-

  Ne varajte se, braćo moja ljubljena!  

-

  Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.  

-

  Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.  

-

  Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.  

-

  Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.  

-

  Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.  

-

  Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.  

-

  Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:  

-

  promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.  

-

  A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.  

-

  Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.  

-

  Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.  

-