Chapter 3

   Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni.  

-

  Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.  

-

  Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.  

-

  Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće.  

-

  Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!  

-

  I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.  

-

  Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,  

-

  a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.  

-

  Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:  

-

  iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!  

-

  Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?  

-

  Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.  

-

  Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.  

-

  Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!  

-

  Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska.  

-

  Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.  

-

  A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.  

-

  Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.  

-