Chapter 3

   Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:  

-

  Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.  

-

  Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.  

-

  Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.  

-

  Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.  

-

  Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.  

-

  TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.  

-

  Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.  

-

  Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.  

-

  Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini,  

-

  onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?  

-

  Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!  

-

  Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.  

-

  Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.  

-

  Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?  

-

  Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,  

-

  gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?  

-

  I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?  

-

  Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi.  

-

  Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše;  

-

  staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.  

-

  Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;  

-

  ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.  

-

  Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?  

-

  Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!  

-

  Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;  

-

  ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;  

-

  izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.  

-

  Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?  

-

  Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?  

-

  Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.  

-

  Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;  

-

  on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša.  

-

  Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;  

-

  zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.  

-

  On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.  

-

  On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.  

-

  Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.  

-