Chapter 4

   Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti.  

-

  Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:  

-

  ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu.  

-

  Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!  

-

  Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!  

-

  Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima;  

-

  Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu.  

-

  Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila.  

-

  Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.  

-

  Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri.  

-

  S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze.  

-

  Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona.  

-

  Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.  

-

  Dođite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vječni sinove i kćeri!  

-

  Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;  

-

  odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kćeri.  

-

  Kako bih vam mogla ja pomoći?  

-

  Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja.  

-

  Idite, djeco, otiđite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna;  

-

  skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat ću Vječnoga.  

-

  Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.  

-

  Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš.  

-

  S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena.  

-

  Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako će naskoro vidjeti gdje će vas izbaviti Bog, koji će doći u velikoj slavi i sjaju Vječnoga.  

-

  Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet ćeš njegovu propast, na njegovu ćeš šiju staviti nogu.  

-

  Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj.  

-

  Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti.  

-

  Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom.  

-

  Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost.  

-

  Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime.  

-

  Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!  

-

  Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove!  

-

  Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem.  

-

  Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje,  

-

  od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima.  

-

  Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga.  

-

  Evo, vraćaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliču u slavu Božju.  

-