Chapter 9

   Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:  

-

  silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.  

-

  Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.  

-

  Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;  

-

  njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.  

-

  Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;  

-

  i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;  

-

  to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.  

-

  Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.  

-

  Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.  

-

  Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:  

-

  ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,  

-

  kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.  

-

  Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!  

-

  Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.  

-

  Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.  

-

  Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.  

-

  Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.  

-

  Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?  

-

  Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"  

-

  Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.  

-

  A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,  

-

  da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,  

-

  na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?  

-

  Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.  

-

  Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.  

-

  Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;  

-

  jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.  

-

  Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.  

-

  Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.  

-

  Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.  

-

  Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,  

-

  kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.  

-